0
2.8mille VUES
En cours - Nouveau chapitre Tous les vendredis
temps de lecture
AA Partager

Beli mačak

Sretao sam ga, tu u dvorištu. Provirivao bi stidljivo svojim zelenim okicama, a onda kada bih pokušao da mu priđem, on bi munjevito šmugnuo. Ali da krenemo od početka. Zove se Šime. Na njemu je belo krzneno odelo, istkano od najfinijeg materijala. Oko vrata uvek crna kravata i maniri gospodina. Prvi put kad sam ga ugledao ostao sam zadivljen tim stvorenjem. Poželeo sam da ga upoznam i krenuo da mu pružim ruku, al to je ostalo na pustoj želji. Ne upoznaje se on sa svakim bekrijom koji se nađe pred njim, pa zar će sa mnom samo zato što je meni to bio ćef. Nastavili smo da se srećemo, pogledi su bili sve duži, plave oči gledaju zelene, odmeravaju jedan drugoga. Tad sam počeo da mu pričam, da ga navikavam na svoj glas. "Šime, zdravo. Jel čekaš da te puste unutra?". Do tad sam bio samo pojava, ali sada već poznata. Gledao sam kako da ga ne prepadnem, ako to uradim vratićemo se tri koraka unazad, a tek smo napravili prve. Ne on nije bio plašljiv, samo oprezan. I to se jasno videlo na njemu. Prolazili su ti susreti tako, sve dok jedan dan, kad me je ugledao iz prikrajka nije iskočio pred mene i pogledao me. Bilo je kasno, topla letnja noć i tad ga pitah. "Prijatelju jel ti bilo dosta napolju, ti bi da uđeš?". Nije se odmakao i to je bio znak. Rekao sam mu "evo samo da otvorim vrata i možeš da uđeš". I ušao je. Za mene to je bila velika stvar. Uspeo sam da zadobijem dozu poverenja da mi dozvoli da mu pomognem i da nastavi svojim putem. Popeo se uz tih nekoliko prizemnih stepenica i krenuo prema svojim vratima. Nisam znao uopšte koja su njegova ni gde živi, iako smo bili komšije. Ja sam ga samo pratio pogledom i pre nego je došao do svog stana, zastao je, okrenuo se prema meni i pogledao u oči. Ja sam se osmehnuo i on se prevrnuo na pod. Čekao je da priđem i pomazim ga. Malo je reći da me je to obradovalo, bio sam mnogo srećan. Prvi dodir.. i tad videh kakva je on maza. Topio se, ali mi je dozvolio na samo par sekundi da ga pomazim. Sasvim dovoljno za jedno toplo srce. Tu smo se i razišli. Otad naši susreti nisu prolazili bez tih pozdrava. Bili su uvek iznenadni i neočekivani. Kad mu se najmanje nadam, on se pojavljivao. U daljini bi se videla bela loptica, i tad bi mi zaigralo srce, shvatajući da je ta loptica moj prijatelj. On je za mene bio nosilac sreće, malo savršenstvo u svom sjaju koji je prenosio na mene. A onda nedavno počeo je on da vodi mene pokazujući put do mog stana. Bilo je to jedne večeri posle izlaska, ponoć je već prošla naveliko. Ušli smo i on se popeo kao i uvek stepenicama do prizemlja. Ja sam koračao prema njemu, a onda je on odlučio da se popne stepenicama još jedan sprat i uspeo se kao munja njima. Iznenadio sam se, šta se desilo? I pošao sam za njim. On je stajao na usponu i čekao da se popnem. A onda kad sam se približio ponovio je to isto i propeo se na drugi sprat. Pohitao sam za njim. Tu se srušio na pod i sačekao da ga pomazim. Upitah ga potom " hoćeš još jedan sprat?", ali tu je rešio da bude mesto rastanka. Sledeći put, nekoliko dana kasnije priča se ponovila. Sreli smo se ispred, malo sam ga pomazio i ušli smo. Opet je krenuo gore. Na prvi, na drugi sprat, uspinjajući se munjevito, svo vreme zastajkući na ravnom delu i gledajući dal ga pratim. I kad ga pomazih pošao je još jedan sprat gore i ne osvrćući se došao do kraja hodnika skroz do mog stana." Pa ti znaš gde ja živim Šime", prozborih. Tu smo se zgledali i on je krenuo nazad.. Znao sam da je poseban, i imao sam osećaj da smo povezani, da on nosi nešto za mene, kao da želi da mi da nešto, što mi treba...nešto što on ima u sebi. Da mi pokaže put kojim ide beli mačak i prenese magiju na mene, jer mogao je da oseti moje srce. A njegovo je bilo zahvalno mom. Meni je poverenje koje sam zadobio od jednog takvog stvorenja posebno. Uspeo sam da doprem do njega, nekoga ko je toliko specifičan i magičan. I to mi daje nadu da mogu da doprem do svakog koliko god bio zatvoren, specifičan i poseban..To je taj njegov poklon meni..I tu ova priča zastaje da bi bila napisana.

9 Novembre 2022 22:50 0 Rapport Incorporer Suivre l’histoire
0
Lire le chapitre suivant Mesec žut

Commentez quelque chose

Publier!
Il n’y a aucun commentaire pour le moment. Soyez le premier à donner votre avis!
~

Comment se passe votre lecture?

Il reste encore 4 chapitres restants de cette histoire.
Pour continuer votre lecture, veuillez vous connecter ou créer un compte. Gratuit!

Histoires en lien